Una kao najveća rijeka Unskog sliva u regionalnom pogledu pripada sjeverozapadnoj Bosni (Slika 1). Prema novijoj podijeli Bosne i Hercegovine (Dejtonski sporazum, Dec. 1995, Dayton, Ohio, USA) u ovom dijelu Federacije Bosne i Hercegovine se nalazi Kanton 1., koji je upravo po Uni i njenoj najvećoj pritoci Sani, dobio ime, Unsko - sanski kanton (USK). Manji dio Unskog sliva pripada području R. Srpske, a kako dijelom svog uzdužnog profila graniči sa R. Hrvatskom, to slivom djelomično pripada i zapadnom susjedu.

Unski sliv je nepravilnog trokutastog oblika čija je dužina 125 km, a širina 115 km. Ukupna površina sliva Une iznosi 9 640 km2. Njen hidrografski sistem u osnovi čine tri izvora: glavni kod Donje Suvaje i dva manja, Velika i Mala Neteka. Ova tri izvora formiraju Unu koja neposredno nizvodno prima vode Srebrenice i teče na sjever. Najvažnije desne pritoke rijeke Une su Unac (kod Martin Broda), Krušnica (kod Bosanske Krupe) i Sana (kod Novog Grada), a zatim Mlječanica i Moštanica, dok su najznačajnije lijeve pritoke Klokot (kod Bihaća) i Žiravac (Spahić, 1991; JVP, 1994).

Rijeka Unac izvire ispod planine Šator na 876 m nadmorske visine. Nakon toka od 62,35 km ulijeva se u Unu nizvodno od sedrenih slapova kod Martin Broda, na 310 m n.m. 466 m razlike u visini svrstava je u rijeku sa planinsko - brdskim obilježjima. Vodom je puni na desetine pritoka i vrela, naročito u gornjem toku.

Rijeka Klokot izvire u blizini grada Bihaća, u podnožju planinskog masiva Plješivice, oko 5 km od samog grada, a predstavlja ujedno najveće vodocrpilište za snabdijevanje stanovništva Bihaća pitkom vodom. Na samom izvoru se nalazi ribogojilište koje proizvodi konzumnu kalifornijsku pastrvu. Dužina rijeke je 6 km, prosječna širina od 18 - 22 m, a dubina od 5 – 7 m. Teče u smjeru zapad – istok (Bećiraj i sur., 2002).

Rijeka Krušnica izvire u pećini u kojoj se skupljaju vode planinskog masiva Grmeč, u blizini sela Gudavac u općini Bosanska Krupa. Dužine je 6,8 km, prosječne širine 15 - 30 m, a dubine 5 – 7 m. Izvire na 200 m nadmorske visine. Smjer njenog toka je jug – sjever, a ulijeva se u Unu u samom centru Bosanske Krupe, na 140 m nadmorske visine. Jedna od najvažnijih hidrografskih karakteristika je neprestano primanje voda i stabilnost protoka, bez velikih sezonskih kolebanja. (Ajanović, 1999).

Rijeka Sana izvire u podnožju planine Lisne (kota dna 420,34 m n.m.), iz Čajdarevog, Palolića i Suvog vrela, teče na sjever do ušća rijeke Gomjenice, a zatim skreće na zapad. Nakon 139 km toka ulijeva se u Unu kod Novog Grada (kota dna 114,80 m n.m.). Iz navedeno proizlazi da je prosječan uzdužni pad rijeke Sane 2.20 %. Pored spomenute pritoke Gomjenice, značajne pritoke Sane su Ribnik, Kozica i Sanica. Naročito značajna za sliv Sane je rijeka Bliha na kojoj se nalazi najveći vodopad Unskog sliva, visok 72 m. (IBG, Programski ured ).

Pored nabrojanih pritoka, značajne količine vode, posebno u periodima intenzivnih padavina, Una prima iz nekoliko velikih kraških vrela duž toka, od kojih su najbogatiji vodom oni u području Kulen Vakufa. Najveća pritoka Une je Sana.

Hidrografski sistem Une drenira vode između slivova Kupe i Save na sjeveru, Korane na sjeverozapadu, Vrbasa na istoku, te manjih Savinih pritoka na sjeveroistoku.

Una izvire iz jakog voklijskog izvora kod Donje Suvaje na 375,75 m nadmorske visine. Ispod glavnog, nalaze se još dva manja izvora, Velika i Mala Neteka na nadmorskoj visini od 374,00 m.

Una površinski i podzemno drenira iz gornjeg i srednjeg sliva u višu zonu visokog krša, a u donjem dijelu najprije zonu mezozojskih krečnjaka i dolomita, potom centralnu paleozojsku i ofiolitnu zonu, dok pri ušću u Savu sliv joj se nalazi u unutrašnjoj flišnoj zoni. Gornji i srednji sliv građen je karbonatnih karstifikovanih šelfovskih kompleksa sa ograničenim površinskim i izraženijim podzemnim doticanjem. Središnji dio sliva pripada sedimentno – metamorfnom kompleksu, s pretežno površinskim dotokom. Sjeverni dijelovi sliva ulaze u sastav molasnog kompleksa sa ograničenim kapacitetom podzemnog dotoka. Ovakav geotektonski i morfostrukturni plan predodredio joj je postojeći asimetrični unipolarni dendroidno - dijagonalni tip riječne mreže. Sliv pokazuje asimetričnost koja iznosi 74% : 26% u korist desne slivne površine.

Sliv rijeke Une sa udjelom karstifikovanosti (okršenosti) od 24.4 % je najkarstifikovaniji sliv u crnomorskom slivu u BiH, te je stoga jako teško odrediti granice sliva. Nadzemne i podzemne vododjelnice se ne poklapaju, pa se navedena ukupna površina sliva od 9 640 km2 treba uzeti sa rezervom, pošto bi se do stvarne površine sliva moglo doći tek nakon izuzetno opsežnih, dugotrajnih i skupih geoloških istraživanja (IBG, Programski ured).

Dolina Une se morfostrukturno sastoji od erozionih kotlinskih proširenja koja su klisurastim suženjima povezana u jedinstven hidrografski sistem. Prisutne riječne terase ukazuju na genetsku polifaznost, a hipsometrijski slijed kotlina i u njima riječnih terasa, poloja i plavina ukazuju na sukcesiju tektonskog, krškog i hidroklimatskog procesa. Kotline su ispunjene lakustrijskim jezerskim naslagama neogene faze, a povezane su klisurastim segmentima nastalim erozijom jezerskih otoka potkraj pliocena. U periodu postpliocena su produbljivane klisure a jezerski nivo je opadao. Regresivno usaglašavanje uzdužnog profila odvijalo se prema erozionoj bazi Panonskog bazena. Narastanje sedrenih barijera koje su uzdužni profil razbile na nekoliko odsjeka je potvrda da Una ima odlike recentnog polifaznog evolucijskog razvića (Spahić, 1991).

Una je gotovo cijelim uzdužnim profilom kaskadna rijeka. Neposredno od vrela Une pojavljuje se prvi slap visok 10 m. Kod Martin Broda se nalazi najveći unski slap i vodopad, gdje se preko bigrene prečage visoke 54 m, na odsjeku od 100 m, prosječno prelijeva 63 m3/s vode. Ovaj vodopad nosi naziv Veliki slap, a narod ga zove Bukovi na Uni. Nizvodno od Martin Broda, nalazi se najatraktivniji slap – Štrbački buk. Sastoji se iz tri bigrena odsjeka širine 40 m a visine 23,5 m. Do Bihaća se nalazi još i Troslap, visine 2,5 m, Dvoslap visine 1,5 m, a nizvodno od Bihaća Kostelski slapovi, slapovi kod Bosanske Krupe i Novog Grada.

Sedra je po kemijskom sastavu kalcij – karbonat, CaCO3, materijal koji izgrađuje mnogobrojne slapove Une, ali i Plitvičkih jezera, slapove Krke, Korane, Zrmanje, Cetine, Mrežnice i Plive. Ciklus nastanka sedre (Slika 5) započinje oborinskim vodama koje vrlo brzo poniru u kraško tlo. Ponirući vode prolaze kroz površinu i otapaju ugljični dioksid, koji je nastao u zemlji rastom biljaka i djelovanjem mikroorganizama. Vode bogate s CO2 potom otapaju vapnenac i dolomite, pri čem se stvaraju topljive soli kalcij i magnezij – bikarbonata (Ca2+, Mg2+, HCO3-). Ovakva voda izbija na izvorima, te prolazeći kroz brzace i vodopade, pri turbulenciji, razlijevanju i isparavanju dešava se obrnuti proces. Iz kalcij – bikarbonata oslobađa se ugljični dioksid, a taloži se kalcij – karbonat. Sedimentacija sedre se ubrzava i fitogenim procesima, naročito izraženih kod algi, koje iz vode konzumiraju ugljični dioksid. Ovim one potpomažu izlučivanje kalcij – karbonata, koji se taloži na algama, mahovinama, lišću i grančicama (Horvatinčić,2000). Zbog toga Matoničkin i Pavletić mahovine često nazivaju – sedrotvorcima (Matoničkin i Pavletić, 1963).

Naravno, na ovaj proces utječu geografski sastav i građa tla, hidrogeološki sastav, te flora i fauna područja. Narušavanjem uspostavljene prirodne ravnoteže, npr. smanjenjem vodenih tokova, klimatskim promjenama ili uslijed onečišćenja vode, može doći do poremećaja u prirodnom procesu taloženja sedre ili čak do potpunog prestanka rasta sedre.

Hidrološku godinu na Uni odlikuju dva karakteristična perioda, i to: period izrazito niskih vodostaja, koji traje od srpnja do listopada i period povišenih vodostaja od studenog do svibnja. Ovakva raspodjela vodostaja je u potpunosti u skladu sa klimatskim utjecajima. Zbog kombiniranih odlika kontinentalne i izmijenjeno mediteranske klime javljaju se dva izohijetna maksimuma: prvi u srpnju kao posljedica kontinentalnih, a drugi u siječnju kao posljedica maritimnih utjecaja. Značajnija odstupanja nastaju kao posljedica otapanja snježnih padavina u travnju kad se pojavljuje travanjski maksimum. Režim proticanja je u potpunom skladu sa režimom vodostaja. Maksimum proticanja javlja se u travnju a minimum u kolovozu. Na ukupni sliv rijeke Une tijekom godine prosječno se izluči 12,7 milijardi m3 padavina. Una Savi donese prosječno 7,9 milijardi m3 vode, a ostatak se izgubi u kraško podzemlje, na isparavanje i biogeografsku produkciju. Specifični prosječni proticaj Une je 26,29 L/s/km2, po površini ili 0,387 L/s po stanovniku. Dno Une i njenih pritoka je kamenito, šljunkovito, pjeskovito ili muljevito, što je rezultat geološke podloge i brzine toka rijeke. U mirnijim tokovima brzina iznosi do 3 m/s dok je na slapovima i brzacima tok 1m/s (Spahić, 1991; JVP, 1994).

Vrlo važna fizikalna karakteristika vode je njena temperatura, jer je temperatura vode ograničavajući čimbenik razvoja organizama vodenog biotopa. Aktivnost biljaka i životinja u vodi ovisi o dnevnim i sezonskim variranjima, a velika odstupanja djeluju pogubno na živi svijet (Bojčić, 1982). Prosječne minimalne temperature vode Une javljaju se u veljači (6,6ºC), a maksimalne u srpnju (14,5ºC). Pojava odstupanja su česte, tako da prosječno minimalne niske temperature koje se mjere su 5,6ºC u veljači, a 11,6ºC u srpnju. Prosječno maksimalne visoke temperature u veljači su 8,0ºC, a u srpnju 16,2ºC (Ribarstvena osnova, 2002). O karakteristikama voda biće više riječi u poglavlju 2.2.

Bioraznolikost Une i njenih pritoka odlikuje se visokim stupnjem ekološke raznolikosti, što je i najveća kakvoća ovog područja. Na slivu je velik broj životnih zajednica, visokog stupnja složenosti, fitografske i zoogeografske zanimljivosti nastali zahvaljujući vertikalnom i horizontalnom profilu sliva koji varira u nadmorskoj visini za 1700 m, različitim klimatskim tipovima, bogatstvu tipova zemljišta i njihovih razvojnih faza. Visoke planine sliva (Klekovača i Šator) sačuvale su brojne doseljenike iz arktičkih i alpskih predjela koji su tijekom ledenog doba bili rasprostranjeni Dinaridima, da bi u toku suhog i toplog kseroterma nestali (glacijalni relikti). Danas se u promijenjenom obliku ubrajaju u neoendemične forme (porodice Asteraceae, Cichoriacerae, Campanulaceae, Scrphulariaceae i dr.). Prema fitološkoj sistematizaciji vegetacije na Uni dominiraju klase Potametea, Phragmitetea (vodena vegetacija), Asplenietea rupestritis i Thlaspeetea rotundifolii (vegetacija obalnog pojasa) (Lakušić i sur., 1991; Lakušić i Redžić, 1991). Neophodno je spomenuti specifičnost, a to je prisutnost vrsta mahovina Cinclidotus aquatilis i Platyhypnidum rusciforme (mahovine svijetla), koju prati zajednica algi roda Cladophora, i vrste Cratoneurus commutatum (mahovine sjene), prilagođene za razvoj u sjeni slapova. Ove vrste i rodovi direktno potpomažu rast sedre i predstavljaju najveći stupanj progresivnog razvoja na Uni i u svijetu (Merdanić, 2000).

U svijetu šumskog bogatstva dominiraju listopadne šume: bukove, hrastove, hrastovo – grabove šume, a na višim nadmorskim visinama (pojas od 300 - 800 m i 1600 – 1700 m) je gorski pojas mješovitih listopadno – četinarskih šuma. Uz samu obalu dosta su prisutne crna joha, vrbe i topole. Na prostoru sliva su utjecaj submediterana, kao i različite potamološke karakteristike doprinijeli razvoju na tisuće vrsta životinja i biljaka i cijeli niz endemskih i reliktnih vrsta (Lakušić i sur., 1991). Ovaj prostor obiluje mnogobrojnim ljekovitim, jestivim, vitaminskim i aromatičnim vrstama biljaka. Metodom fitocenoloških snimaka utvrđeno je 177 oficijelnih i 105 potencijalnih vrsta. Od standardnih ljekovitih vrsta dominiraju one koje pripadaju submediteranskom, subatlanskom, euroazijskosuboceanskom i kontinentalnom flornom elementu, a potencijalne su uglavnom dinarskog, balkanskog i južnoeuropskog rasprostranjenja (Redžić i sur., 1991).

Upoznavanje populacija riba određenog područja značajna su za aplikativno ribarstvo, ali i sa aspekta zaštite živog svijeta tog područja. Na osnovu važeće legislative u području slatkovodnog ribarstva (Zakon o slatkovodnom ribarstvu BiH, Sl. list br. 35 od 26.09.1979. godine te Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o slatkovodnom ribarstvu Sl. list br. 32 od 29.09.1979. godine i br. 29. od 09.10.1990. godine), gazdovanje slatkovodno – ribolovnim prirodnim područjima povjereno je sportsko – ribolovnim udrugama. Bihaćka Ribarsko – čuvarska služba "Una" je prema ovom zakonu, a uz pomoć Centra za ihtiologiju, Prirodoslovno – matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, izradilo "Ribarstveno – gospodarsku osnovu općine Bihać". U radu je obuhvaćeno područje od izvora rijeke Une do općine Bosanska Krupa (lokacija Crna Ruka), odnosno 106 km toka, uključujući desnu pritoku Unac i lijevu pritoku Klokot. Istraživanja su obavljena u lipnju 2000. godine. Sistematska pripadnost svih vrsta riba koje su pronađene tijekom ihtiološki istraživanja prikazana su u tabeli 3.

Najveći broj vrsta pripada porodici Cyprinidae koja obuhvaća 8 vrsta, zatim Salmonidae sa tri vrste riba. Zastupljenost pojedinih vrsta duž longitudinalnog profila Une je različita. Na grafičkom prikazu (Slika 7) može se vidjeti kvalitativno – kvantitativni sastav ihtiopopulacije rijeke Une. Najzastupljenija vrsta u Uni je potočna pastrva sa udjelom od 51,89 %, zatim lipljen sa 14,83 % i klen sa udjelom od 8,14 %.

U rijeci Unac obitavaju potočna i kalifornijska pastrva iz porodice Salmonidae, lipljen iz porodice Thymallidae i peš iz porodice Cottidae. Najzastupljenija vrsta je potočna pastrva sa udjelom 41,91 %, zatim kalifornijska pastrva sa 38,67 %. Lipljen je zastupljen sa udjelom od 15,91 %, a peš sa udjelom od 4,54 %.
U rijeci Klokot se nalazi 10 vrsta riba iz 5 porodica. Najzastupljenija vrsta je Gagica iz porodice Cyprinidae, sa udjelom od 71,43 %. Iz iste porodice su prisutne slijedeće vrste: klen, crvenookica, plotica i uklija. Druga po zastupljenosti je crvenookica sa udjelom od 12,18 %. Potočna pastrva je treća po zastupljenosti sa udjelom od 7,56 %, a uz kalifornijsku pastrvu predstavnik je porodice Salmonidae. Iz porodice Thymallidae prisutan je lipljen, a iz Esocidae, štuka. Peš iz porodice Cottidae je prisutan i u ovoj rijeci.

Maletin i sur., (2002) su u rijeci Krušnici ustanovili prisutnost 6 vrsta riba iz 4 porodice (Salmonidae, Thymallidae, Cyprinidae i Cottidae). U pogledu individualne zastupljenosti dominira potočna pastrva sa 58,69 %, a odmah iza nje je klen sa 17,21 %, te lipljen sa 8,30 %.

Za rijeku Sanu i za donji tok Une ispod Bosanske Krupe nisu izvršena ihtiološka istraživanja, pa nema dostupnih novijih podataka o zastupljenosti pojedinih vrsta u ovim tokovima. Prema podacima iz 1984. godine: Ribolovna osnova za ribolovno područje – Una I, (Institut za biologiju, Prirodoslovno – matematički fakultet, Sarajevo), najzastupljenije vrste su porodice Salmonidae i Cyprinidae, na donjem toku rijeke Une, prije ušća Sane u Unu. Podaci o rijeci Sani nisu pronađeni.