UVODNA RAZMIŠLJANJA O UTEMELJENJU NACIONALNOG PARKA UNA

 IZVOD IZ STUDIJE IZVODLJIVOSTI NACIONALNOG PARKA UNA,

autori Prof.dr.sc. F. Bašić i Doc.dr.sc. V. Alibabić

Rijeka Una je ne samo po imenu nego i po mnogočemu drugom unikatna - jedinstvena, pa je zamisao o osnivanju Nacionalnog parka u njezinu porječju jamstvo da će Una trajno ostati unikat - izuzetan i jedinstven dar prirode. Područje predviđeno za Nacionalni park Una je tipično krško područje, čija je najvažnija odlika velika osjetljivost na sve antropogene utjecaje. Stoga sve aktivnosti čovjeka na ovom području trebaju biti podređene čuvanju i održavanju okoliša u stanju koje jamči normalno funkcioniranje NP Una.  To se dakako odnosi i na sve gospodarske aktivnosti. Zanimanje za prostor Unsko-sanskog kantona na kojemu je zamišljeno utemeljenje Nacionalnog parka Una nije novoga datuma, a u problematiku zaštite rijeke Une uključeni su znanstvenici koji se bave proučavanjem okoliša iz obje onodobne republike, a danas samostalne države. Prvi skup posvećen tim pitanjima održan je 1985. god., pod naslovom „Prostorno uređenje i zaštita rijeka Une i Sane", a samo godinu dana poslije toga - u Cazinu je 1986. god. održan skup pod naslovom: „Savremene tehnologije prečišćavanja otpadnih voda i zaštita rijeke Une, Sane i Korane". Na tim skupovima razmatrani su različiti aspekti razvitka ovoga prostora i konflikti između zahtjeva za zaštitom tla i vode, i razvoja industrije, naročito drvne i prehrambene, koje su poznate kao izvor onečišćenja. Ipak, lavinu oko utemeljenja Nacionalnog parka na Uni je pokrenuo skup „Valorizacija prirodnih i društvenih vrijednosti sliva rijeke Une", održan u Bihaću 1991. godine kada je preko četrdeset autora dalo znanstveni doprinos o vrijednostima Une, naročito biološkoj raznolikosti u slivu rijeke Une i unikatnom radu „Unskih smaragda". I konačno, opet zahvaljujući Unskim smaragdima organizirana je znanstvena tribina pod nazivom „Sedra rijeke Une i Una bez sedre", također u Bihaću, 2000. godine u kojoj su, kao i uvjek učestvovali znanstvenici iz susjedne države Hrvatske i naravno, Bosne i Hercegovine. Nakon ovog skupa konačno su Federalnoj vladi BiH upućeni dokumenti na razmatranje.

Svjetska iskustva i praksa u državama EU ukazuju na činjenicu da su pravilno gospodarenje tlom i zaštita tla od rizičnih postupaka u tom gospodarenju na ekološki osjetljivim područjima (nacionalni parkovi, parkovi prirode, botanički rezervati, zaštićeni krajobrazi, vodozaštitna područja i dr.) ključno pitanje njihove zaštite i opstanka u funkciji. Slijedom rečenog, preduvjet za opstanak i održivi razvoj šireg područja NP Una, dakle USK  je ekološki prihvatljivo gospodarenje, na prvom mjestu gospodarenja tlom - zemljištem, na način koji isključuje ili svodi na najmanju mjeru opasnost od oštećenja tla i vode. Održivi razvoj NP Una podrazumijeva ekonomski i socijalno - politički prihvatljiv razvoj, u kojemu će biti osigurano funkcioniranje NP s jedne, a puna zaposlenost i dobrobit stanovništva na njegovu širem području, s druge strane. To znači da stanovništvo na širem području utjecaja treba ekonomski opstati, imati sigurne izvore prihoda, svojim radom opsluživati posjetitelje NP hranom i drugim potrepštinama, a istodobno sačuvati i zaštititi zatečeni, dopadni krajobraz, a sve to uz stalni napredak i rast životnog standarda.  Korištenje prakse ekološkog uzgoja bilja u gospodarenju tlom na ekološki osjetljivom području bez dvojbe je najdjelotvorniji način zaštite od onečišćenja. Tradicionalna poljoprivreda je najpouzdaniji "čuvar" čistog okoliša, bez kojega za  poljoprivredu nema izgledne sutrašnjice pa ni opstanka. Na suvreme­nu, intenzivnu poljoprivredu padaju optužbe, s nedvojbenim dokazima da je ona tzv. difuzni izvor ugrožavanja i onečišćenja tla i vode. Iz tih razloga, na regionalnoj, državnoj i višim razinama (kontinentalna i globalna) poduzima se čitav niz smišljenih, sustavnih mjera zaštite tla i vode. Pri tome se u pravi­lu tlo i voda promatraju neodvojivo, premda se njihovim proučavanjem bavi više prirodoznanstvenih disciplina. Od važnijih mjera, danas se najviše radi na kreaciji sustava održivog gospodarenja tlom (Sustainable Land Management - SLM), odnosno uzgoju bilja i životinja prema konceptu održive poljoprivrede (Sustainable agriculture).

Povoljna je okolnost što su zatečeno ekonomsko-socijalno stanje i uvjeti takvi da zbog nerazvijenosti i ukorijenjenoj tradiciji poljoprivreda koja se prakticira na širem području NP Una ne ugrožava okoliš. To je stanje nažalost posljedica spleta nepovoljnih i neželjenih okolnosti; s jedne strane prirodnih uvjeta nepovoljnih za razvoj intenzivne poljoprivrede i tradicionalne zaostalosti, a s druge teških ratnih razaranja, koja su nedavno teško pogodila ovaj kraj. Niti jedno niti drugo nisu „dobri saveznici" za provedbu zamisli o utemeljenju, a naročito održavanju NP Una. Jer, održivo gospodarenje ne ide u korak sa zaostalosti, ono naprotiv traži obrazovanog proizvođača, koji zna da njegova proizvodnja ima višestruku ulogu, od kojih je stjecanje profita samo jedna, istina važna, ali ne manje važna je održavanje okoliša - tla i vode u stanju koje jamči stabilne prirodne terestričke i akvatične ekosustave na području Nacionalnog parka. A ratna razaranja po svojoj su naravi takva da vode zaostalosti, stvaraju i održavaju psihozu u kojoj se gubi osjećaj za mjeru i realne prioritete, a zamagljuju i čine neizvjesnim sva pitanja budućnosti. Razvoj traži optimizam, on zrači optimizmom, i samo na krilima takvog ozračja valja očekivati dobre rezultate. 

Za utemeljenje i održavanje NP Una nadležna tijela, na „državnoj", i/ili na razini Unsko-sanskog kantona trebaju ići u susret ovom konceptu. Država/USK bi, čak i nezavisno o potrebama NP trebala donijeti odgovarajuću zakonsku regulativu s područja zaštite okoliša, zaštite tla i vode i ekološke poljoprivrede, uvažavajući praksu i kriterije EU i susjednih država, a USK treba osmisliti suvremeni, dugoročni program razvitka poljoprivrede i na njoj temeljene prehrambeno - prerađivačke industrije. U taj program treba  ugraditi načelo održivog korištenje prirodnih resursa i održive, ekološki prihvatljive sustave proizvodnje hrane u svrhu očuvanja i zaštite prirodnog okoliša. Taj program mogu provoditi samo preduzetni i vrlo sposobni stručnjaci, na čije obrazovanje treba već sada misliti. Jednako tako, kanton treba osigurati sustav obrazovanja proizvođača, naročito mladih; u poljoprivredi, ugostiteljstvu - turizmu, tradicionalnoj preradi, itd. Naglašavamo; ta zadaća ne može zaobići nadležne bez obzira na NP Una! Dug je put do pouzdanih i trajnih rješenja, a ona nisu ni jednostavna niti brzo izvodiva. Ta spoznaja treba rukovoditi sve faktore uključene u rješavanje ovog kompleksnog, a za život USK tako važnog problema. Dakle, put od teorijski osmišljenog, a praktično provedivog je pred nama...pa da vidimo!

Studija je izrađena temeljem Ugovora sklopljenog između "Elektroprojekta" d.d., sa sjedištem u Zagrebu i Instituta Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Bihaću sa sjedištem u Bihaću. U izradi je učestvovalo preko dvadesetak stručnjaka iz različitih oblasti i upućena je u parlamentarnu proceduru na FBiH.